Akademski kipar Pero Jelisić, boravio je u Tuzli od 17.4. do 10.4.2026. godine, između ostalog zbog snimanja scena dokumentarnog filma o njegovom djelu i životu, prisjećajući se djetinjstva i odrastanja, evocirajući uspomene na jedno vrijeme iz kojeg pamti samo lijepe događaje. Jelisić je u toku boravka u Tuzli obišao mnoga mjesta za koja ga vežu drage uspomene. Nakon svečanog prijema u gradskoj upravi, 17. aprila, Jelisić je, sa svojom pratnjom, posjetio gimnaziju “Meša Selimović” u kojoj je tri godine bio nastavnik likovnog obrazovanja, a nakon toga posjetio je Međunarodnu Galeriju Portreta Tuzla, u kojoj je svojevremeno imao atelje gdje je radio i stvarao. Jelisić je obišao mjesta gdje se nalaze njegovi spomenici, skulpture, instalacije i biste u tuzlanskoj regiji.
Pero Jelisić je rođen u Ajdinovićima, 1939. godine. Roditelji su mu stradali u Drugom svjetskom ratu, pa je zajedno sa sestrom Dragicom, doveden u Tuzlu. U Tuzli, tj. Kreki, prihvatila ga je, odgajala i školovala obitelj Đurđek – Anto Braco i Johana. Johana Đurđek, tetka – kako je Jelisić zvao svoju starateljicu, je italijanskog porijekla u obitelji Segat. Johana je kćerka Giovania i Marije Segat, rođena 7.3.1906. godine u Simin Hanu. Umrla je 3.9.1982. godine u Tuzli. Obitelj je stanovala u Donjoj Koloni u Kreki. Osnovnu školu je završio u školi Solana, srednju učiteljsku školu u zgradi nekadašnjeg Klostera, da bi potom upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Akademiju je završio 1964. godine u klasi profesora Frane Kršnića. Nakon završenog studija upisuje i završava Majstorsku radionicu profesora Vanje Radauša u Zagrebu, 1967. godine. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1965. godine. Pero Jelisić je dobitnik velikog broja nacionalnih nagrada za skulpturu i autor je mnogobrojnih javnih spomenika na prostoru bivše Jugoslavije. Učesnik je brojnih kolektivnih i samostalnih izložbi širom bivše države i Evrope. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima se ističe nagrada dobivena na međunarodnom takmičenju za spomenik Nikoli Tesli u Pragu te nagrada udruge Tesla genij za budućnost.
Tijekom svoje posjete Tuzli, Pero Jelisić je rado dijelio anegdote i događaje iz vremena kada je živio ili radio u Tuzli. Poznavao je Franju Ledera, koji ga je poštovao i imao povjerenja u njega, kao i Ismeta Mujezinovića, koji ga je gledao kao sina. Mnogi možda ne znaju da je zajedno sa Lederom učestvovao u izgradnji Mosta sa kipovima. Ismet Mujezinović je vodio likovnu sekciju, koju su pohađali brojni renomirani slikari, ali je Ismet uvijek isticao Peru Jelisića kao najperspektivnijeg. O turbulentnom i uspješnom životu Pere Jelisića napisano je mnogo članaka, TV intervjua, a svoju vrlo zanimljivu biografiju sam je napisao za knjigu „Italijani u Tuzli 1880-2019“, autor Tihomir Knežiček. Izuzetno vrijedan intervju Jelisića za Nacional povodom dodjele priznanja Tesla Spirit Award objavljen je 17.2.2026. – dostupan na web stranici
https://www.nacional.hr/pero-jelisic-nikola-tesla-nije-povijesna-figura-on-je-suvremenik-svima-nama/
