Sveučilišna karijera prof. dr.sci. Ljube Radića tekla je bez prekida počev od zvanja višeg asistenta 1977. godine, docenta, izvanrednog do redovitog profesora na predmetu Histolgije i Embriologije na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Njegova bogato znanstveno-istaživačka aktivnost iskazana je u više od 60 znanstvenih i stručnih radova, autor je i koordinator tri univerzitetska udžbenika.

Bio je aktivni član mnogih strukovnih udruženja, među ostalim New York-ške akademije znanosti i Internacionalnog društva stereologa Haidelberg-a. U svom radnom vijeku bio je angažiran na visokim funkcijama u društvenom radu i za svoje zasluge dobio je brojna, ugledna priznanja, između kojih je značajno naglasiti Orden rada sa srebrenim vijencem od Predsjednika SFRJ Jugoslavije 1976. godine, Spomen plaketu grada Tuzle 1976. godine, Srebrenu plaketu Univerziteta u Tuzli 1982. godine, priznanje društava Anatoma Jugoslavije. Tokom ratnih godina devedesetih, ostao je u Tuzli i dao svoj nesebičan doprinos održanju multietičnosti Tuzle. Za svoje zasluge u ostvarivanju ideja humanosti dobitnik je Zlatne Povelje humanosti od Internacionalne lige humanista 1998 godine. Iznenada je preminuo 2005. godine i sahranjen u Tuzli.

Ljubo Radić je bio aktivista i humanista udruženja Italijana, posebno u vrijeme ratnih dešavanja kad je radio kao jedan od ključnih organizatora prikupljanja i raspodjele humanitarne pomoći koje je it Italije stizala u Tuzlu. Njegovi istinski napori za prevazilaženjem humanitarne krize u Tuzli i okolini prepoznati su i priznati od strane Koordinacionog odbora sa sjedištem u Fieri di Primeru, Trento, koji je vodio dr. Nicola Chiavarelli, arhitekta. U Koordinacionom odboru su bili i Tuzlaci koji su tokom ratnih dešavanja došli u oblast Trenta, a posebno je angažovala Maria-Angela Štefica, advokat. Dobio je 23.4.1994. godine ovlasti od Župnog CARITASA Tuzla da može zastupati Caritas Tuzle i djeluje u pravcu pribavljanja pomoći za Župni Caritas. U Italiji je boravio od 1.7.1994. do 10.7.1994. godine, zajedno sa Anđelkom Dobnikom, i ostvario vrijedne kontakte koji su rezultovali dopremom humanitarne pomoći za članove udruženja u Tuzli i općinama gdje su živjeli članovi italijanske zajednice. Njegov izvještaj o posjeti Italiji možete pogledati ovdje.  

Ljubo Radić u Tuzli se vjenčao 1965. godine sa Ines Tadić, rođena 1945. godine u Slavonskoj Požegi. U braku je rođeno dvoje djece, sin Nenad i kćerka Sandra. Nenad je rođen 1966. godine u Tuzli, završio Medicinski fakultet u Tuzli, živi u Italiji. Kćerka Sandra je rođena l967. godine u Tuzli, završila je Medicinski fakultet u Tuzli, živi u Tuzli.